Zla kob je meni pokucala
Zla Kob, Crna i Učmala
Mračna i Mrtva
je meni pokucala
je meni došla i pozvala me,
družbu da joj pravim, da ne bude sama
Sama i odvratna
Sama i ucveljena
kako samo Zla Kob, ucveljena može biti
Smrt mi je došla
došla na vrata moja
Crna Smrt, Crna i Krvava sva
Krv joj u dušu utkana
Krv koja lije, nama izgubljenima
nama otetima i pogubljenima
Da li je to život Ili je to smrt
Što je nama data
Data nam je smrt, a život nam je otet
Život koji smo toliko hteli
žudeli za njim
čeznuli za njim
I onda ga izgubili
I u mračnu tišinu otišli
Posvećeno mom drugu Ivanu, koga niko nikad vise nece videti, jer nas je napustio nasilnom smrću.
1 Komentari |
Broj pregleda: 1168 |
0 Trekbekovi

još jedna mladost kojoj nije sudjeno da se raduje, voli, uživa u proleću...
žao mi je.
Autor domacica — 15 Apr 2009, 10:28