Prenosim ovde samo deo vesti koju je objavila Beta:
Preti istrebljenje ribe 1. april 2007. | 13:36 | Izvor: Beta Kladovo -- Zbog krivolova u vreme mresta, na Dunavu kod Kladova postoji opasnost od istrebljenja ribljeg fonda. To je izjavio član Upravnog odbora organizacije sportskih ribolovaca "Gibort" u Kladovu Dejan Kotarčić
Non stop čitam vesti o masovnom uništavanju životinja, o totlanoj destrukciji prirode. I nigde ne vidim reakciju nadležnoj organa. Sve je nešto blago, šturo, nežno... Kao da ne smeju nekog da uvrede. Pa gde je sada neobavešteni da kaže: DOSTA! DOSTA JE BILO! HOĆU DA SVI BUDU UHAPŠENI. DA SVI BUDU DRASTIČNO KAŽNJENI. Gde je on sada. Gde je sada bagerista. Briga njega za nas. Briga njega i za sebe.
Kad treba da se trpa sebi u džep svi su tu. Kad treba da se pozira za TV svi su tu. Kad je telekom srbije kupio telekom srpske, svi su tu.
A kad mene ubijaju, gde su tada. Kad ja umirem, gde su tada... Želim da živim, želim i drugi da žive... Želim malo sreće u životu.
Šta treba da se desi da neko bude obavešten. Da li iko ovde shvata, da ako pobijemo svu ribu, ako pobijemo sve ptice, svo drveće posečemo... Pa ni mi nećemo mnogo dugo živeti. Ne živi se od dana za sutra. Ne budimo defetisti. Imamo pravo na život.
Tražim drakonske mere za moje ubice. Tražim smrt za one koji meni žele smrt.
Ovo se svih nas tiče. Ovo nije problem samo gradova koji i ljudi koji žive pored Dunava. Ovo je problem svih nas. Nemojte da nas starost pita gde nam je bila mladost. Šta smo uradili kad smo mogli nešto da uradimo. Ustanimo! Pobunimo se! Moramo da se čujemo, da urlamo, da vičemo i pokažemo da hoćemo da se prestane sa uništavanjem prirode i totalnim istrebljenjem.
Riba ne može da plače. Ali možemo mi da plačemo nad mrtvom rekom
Reka ne može da vrišti od bola. Ali mi, ljudi, možemo da patimo
Priroda ne može da kaze: pobogu, pustite i mene da živim. Život je lep. Želim ga. Imam i ja svoja prava.
Dok sam pisao ovaj post, počele su suze da mi idu. I ne znam da li ću ikad moći da osetim nešto lepo kad odem u prirodu. Da osetim da je i ona srećna. Pomozite joj. Ona nam je dala život. A Život je nešto najlepše što se desilo u ovom Univerzumu. Nemojte da uništimo ono što nas je stvorilo.
In these the world we open
So much to lose and save
To light the brightest beacon
And the rose of love will bleed
And the razor mountains fade
And the day is cursed in shame